Ispod planine od osuda ispuzem polumrtva, vukuci batrljke casti za sobom kao udove raznesene eksplozijom. Rat. Za dostojanstvo onih, obescascenih predrasudama. Gubim. Gubim cesto i uporno. Gubim i ono cega mi nije ostalo. Sto nemam. Ono sto zgulili su s mene prljavim jezicima i skrtim srcem. Ostajem beskucnica. Osakacena i prljava. Zatrpajte me ispod gomile pravovjernih, sudbina svojih, teoreticari zivota. Ispuzacu. Opet.