znam

pustam te da minutama okujes bliskot i daljinom toplinu. pustam te, dragi, da se u kolijevci podrazumijevanja uljuljkas u zauvijek. s osmijehom primam hvala kao isplatu za neprocjenjivo. ulazem neisplativo u kockarsku igru koju si zapoceo. prihvacam pravila koja si samovoljno promijenio. pustam te. bodrim te u sebicnosti. izvinjavam za tvoje naglosti. osmjehujem na neodredjenosti….

Nastavi čitanje →

moja “vrsta”

Ispod planine od osuda ispuzem polumrtva, vukuci batrljke casti za sobom kao udove raznesene eksplozijom. Rat. Za dostojanstvo onih, obescascenih predrasudama. Gubim. Gubim cesto i uporno. Gubim i ono cega mi nije ostalo. Sto nemam. Ono sto zgulili su s mene prljavim jezicima i skrtim srcem. Ostajem beskucnica. Osakacena i prljava. Zatrpajte me ispod gomile…

Nastavi čitanje →

Njemu

rekoh – necu s Tobom. rekoh – idi. i onda sam se probudila. iz sna u kojem sam Ti, Tebi, prvi put – ne – rekla. i sad sam sama. nanovo bez Tebe ostala. poslije svih ovih godina i cekanja da budem s Tobom. U snu ti rekoh – ostacu. rekoh – necu. pustih ti…

Nastavi čitanje →